{"id":518,"date":"2019-12-12T08:09:13","date_gmt":"2019-12-12T08:09:13","guid":{"rendered":"https:\/\/demo.themeisle.com\/neve\/?p=518"},"modified":"2019-12-30T18:37:18","modified_gmt":"2019-12-30T18:37:18","slug":"quid-igitur-dubitamus","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/kintsugi.com.hr\/index.php\/2019\/12\/12\/quid-igitur-dubitamus\/","title":{"rendered":"Gdje su moje granice?"},"content":{"rendered":"\n

Sje\u0107am se\njedne od mo\u017eda prvih vje\u017ebi u sklopu moje ge\u0161talt edukacije. Morali smo se\npodijeliti u parove, svaki par dobio je jedan list papira i zadatak da izabere\njednu pastelu, sjedne sa suprotne strane lista papira i da se oba dvije osobe kre\u0107u\ns pastelom po papiru. Voditelji su napomenuli da se vje\u017eba odnosi na granice.\nIskreno re\u010deno, uop\u0107e nisam shva\u0107ala na kakve granice misle, niti koja je\npoanta vje\u017ebe. Moja kolegica u paru prelazila je na moju stranu lista papira i\nmene to nije niti najmanje uzbu\u0111ivalo. Nisam mogla doku\u010diti smisao ove vje\u017ebe\npa sam ostatak vremena provela \u010dr\u010dkaju\u0107i po papiru. Ono \u0161to me jo\u0161 dodatno iznenadilo\nje da, za razliku od mene, dosta ljudi u grupi je reagiralo na ovu vje\u017ebu\nsasvim druga\u010dije: nekima je smetalo jer je njihov par prelazio na njihovu\nstranu papira, nekome \u0161to je druga strana radila nagle poteze, nekome \u0161to osoba\nu paru nije niti primje\u0107ivala da ih smeta prela\u017eenje druge polovice papira i\nsli\u010dno. Iz ove vje\u017ebe razvila se ozbiljna diskusija o tome kakvi smo s osobnim\ngranicama, kako ih \u0161titimo, dopu\u0161tamo li drugima da ih prelaze i kako se\nosje\u0107amo zbog toga. Niti nakon ovoga meni jo\u0161 uvijek nije bilo jasno o \u010demu\npri\u010damo. Zapravo, nisam mogla shvatiti \u0161to druge toliko uzbu\u0111uje oko te teme.\nBila sam uvjerena da ja nemam problem s osobnim granicama i da cijela ova\nrasprava nema ama ba\u0161 nikakve veze sa mnom. Ti ljudi imaju neke ozbiljne \u201eissue<\/em>\u201c<\/em> koje ja nemam (kakvih li \u010dudaka ?).\n<\/p>\n\n\n\n

I dugo\nvremena sam \u017eivjela u tom uvjerenju dok odjednom nisam shvatila ne samo da imam\nogroman problem s osobnim granicama, nego da ja ve\u0107inu vremena uop\u0107e ne znam\ngdje su moje granice. Primijetila sam da mi je naro\u010dito te\u0161ko u bliskim\nodnosima re\u0107i ne,<\/em> te\u0161ko mi je reagirati kad je netko bezobrazan prema\nmeni osobito ako je to prikriveno naizgled bezazlenom \u0161alom ili navodnom brigom\nza mene, te\u0161ko mi je izboriti se za sebe pogotovo u situacijama kada okolina od\nmene o\u010dekuje druga\u010dije pona\u0161anje i sl. I tako sam napokon shvatila da moram\npuno toga nau\u010diti o svojim granicama, a prije svega razviti svijest o tome da\nmi ih netko svojim pona\u0161anjem prelazi.<\/p>\n\n\n\n

Vjerujem da\njedan od razloga ove neosvije\u0161tenosti o vlastitim granicama proizlazi iz na\u010dina\nna koji su se \u017eene u mojoj obitelji pona\u0161ale i kakve su uloge preuzimale. Od njih\nse o\u010dekivalo da im nikada nije ni\u0161ta te\u0161ko, da nikad nisu umorne, da su u\npotpunosti posve\u0107ene obitelji i djeci, da svaki dan obavljaju ku\u0107anske poslove\nbez puno pomo\u0107i s mu\u0161ke strane (pri tome su i zaposlene)  i da je njihov prioritet dobrobit ostalih \u010dlanova\nobitelji. To je ono \u0161to rade dobre \u017eene i majke. Briga za sebe i svoje osobne potrebe?\nTo jednostavno nikad nije bila tema. <\/p>\n\n\n\n

Iako meni\nnitko nije direktno rekao da moram biti takva, negdje ispod granica moje\nsvijesti i radara zdravog razuma,  stvorilo\nse uvjerenje da staviti druge ispred sebe je ono \u0161to me \u010dini dobrom i\nprihva\u0107enom osobom. Jer djeca ne u\u010de iz onoga \u0161to im govorimo, nego kako se\npona\u0161amo pred njima. Kao posljedica tog uvjerenja, ja nisam imala pojma gdje su\nmoje granice. Na poslu sam preuzimala previ\u0161e zadu\u017eenja i ostajala prekovremeno,\njer to rade dobri i vrijedni zaposlenici. Prijateljima sam dopu\u0161tala da ka\u017eu\nstvari koje nisu bile OK, jer nisam \u017eeljela ispasti preosjetljiva ili\nbezobrazna. Radila sam usluge drugima onda kad mi se to nije dalo, jer nije u\nredu odbiti pomo\u0107i. \u010cak sam i sa svojom k\u0107eri prelazila granice umora,\nstrpljenja i vlastitih potreba, jer to je ono \u0161to rade dobre mame, zar ne? Tada\nse sve to \u010dinilo ispravno. I to je tako funkcioniralo dosta dugo. Ispod\npovr\u0161ine, tinjalo je nezadovoljstvo i ogor\u010denost na sve oko sebe za koje ponekad\nnisam niti znala pravi uzrok. Jednom mi je trener na na\u0161oj edukaciji rekao: \u201eJa\nznam da ti mo\u017ee\u0161 puno toga izdr\u017eati, pitanje je samo treba\u0161 li ?\u201c. U tom\ntrenutku sam ostala skroz zate\u010dena, nisam uop\u0107e znala \u0161to mu odgovoriti. \u010cinilo\nmi se gotovo nevjerojatnim da mi nije bilo niti u primisli da ja ne trebam biti\nuvijek dobra, da ne trebam biti uvijek na raspolaganju, da ne trebam uvijek\nbiti vrijedna, da u biti ja ne moram ni\u0161ta. Meni to jednostavno nikada nije\nbila tema jednako kao \u0161to nije bila niti u mojoj obitelji. Usvojila sam model\npona\u0161anja koji se od mene o\u010dekivao, potpuno nesvjesna sebe i vlastitih potreba.\n<\/p>\n\n\n\n

Rezultat ovog\nobrasca je bio da se nisam osje\u0107ala kao dobra, vrijedna i zadovoljna osoba iako\nsam se jako trudila ba\u0161 takva biti. Na primjer, moja k\u0107er se ljutila na mene,\njer iako bih se igrala s njom \u010dim do\u0111em s posla, ona bi osjetila da nisam\nprisutna i da sam mislima negdje drugdje. Problem je bio u tome \u0161to sam bila\npreumorna i trebalo mi je onih pola sata vremena da se \u201eresetiram\u201c i da se mogu\nposvetiti njoj.  U nastojanju da mi\nskrene pa\u017enju i natjera me da se uklju\u010dim, ona bi po\u010dela bacati igra\u010dke,\nudarati ili raditi bilo \u0161to drugo \u0161to \u0107e izazvati moju reakciju. I  izazvala bi moju reakciju, ali bi to obi\u010dno\nzavr\u0161ilo lo\u0161e, zabranama, kaznama i obostranom frustracijom. Nijedna od nas\nnije dobila ono \u0161to nam je trebalo, niti moja k\u0107er vrijeme sa mnom, niti ja predah\nkoji mi je bio potreban. Od nedavno to radim druga\u010dije; svojoj k\u0107eri ka\u017eem kad\nsam umorna i da \u0107u se s njom igrati za pola sata ili sat ili odredim neko drugo\nvrijeme. I svog dogovora se dr\u017eim, ne zato \u0161to to rade dobre mame, nego zato\n\u0161to se ja zaista \u017eelim igrati sa svojom k\u0107eri, ali onda kad sam odmorna  i za to sposobna. Ono \u0161to je zanimljivo je da\nje to pro\u0161lo bez velike drame;  uz malo\nprvobitnog negodovanja i nagovaranja, ona je to brzo prihvatila kao\nnajnormalniju stvar na svijetu. I time je dobila ne samo kvalitetnije vrijeme\nsa mnom, nego i poruku da je OK postaviti i \u010duvati vlastite granice i brinuti\nse za sebe (ali i to da ne mo\u017ee  dobiti\nsve ba\u0161 uvijek i kad to za\u017eeli, jer to tako ne funkcionira u \u017eivotu). A ja se\nosje\u0107am kao bolja mama, jer mi na\u0161a igra nije samo zadatak koji mehani\u010dki\nodra\u0111ujem, nego trenutak u kojem istinski u\u017eivam sa svojim djetetom.<\/p>\n\n\n\n

S\nprijateljima, dodu\u0161e, ide malo te\u017ee. Mo\u017eda i zato \u0161to nisu tako direktni kao\ndjeca. A mo\u017eda i zato \u0161to pitanje granica je usko povezano s na\u0161im bazi\u010dnim\npovjerenjem u ljude. Ako smo kroz odrastanje nau\u010dili da nam bliske osobe prelaze\ni ne po\u0161tuju granice, vrlo je vjerojatno da ne\u0107emo imati vjeru da su drugi\nljudi i\u0161ta bolji. Nastavit \u0107emo o\u010dekivati iste povrede, bez da svoju\npretpostavku probamo ipak prije testirati u stvarnosti. I tu zapravo nastaje\nvelik problem, a to je da razvijamo odnose u kojima  nema istinske bliskosti. Ka\u017eemo da<\/em> kad\nzapravo mislimo ne<\/em>, pre\u0161utimo stvari kad sve u nama vri\u0161ti na uzbunu,\n\u017eelimo biti uvijek dobri, ispravni, vrijedni kad zapravo nismo takvi ili barem\nne u svakom trenutku. I ne samo da time \u010dinimo nepravdu sebi, jer odbacujemo\ndijelove svoje li\u010dnosti koji nam se ne svi\u0111aju, nego i stvaramo povr\u0161ne, la\u017ene\nodnose. Jer samo kroz one veze u kojima drugi vide, vole i prihva\u0107aju na\u0161u\nnesavr\u0161enu stranu, otvaramo mogu\u0107nost da osjetimo istinsku ljubav i prema sebi\ni prema drugoj osobi. I prava je \u0161teta zakidati sebe i druge za takvo divno\niskustvo.<\/p>\n\n\n\n

Neki dan sam\nprijateljicama rekla ne\u0161to \u0161to me zapravo ve\u0107 dugo vremena smetalo i \u0161to sam\npre\u0161utjela u trenutku kad se dogodilo. Njih su bile dvije, ja jedna. O\u010dekivala\nsam orkestrirani napad u stilu za\u0161to to nisi rekla odmah, ti si preosjetljiva,\ndramatizira\u0161 i sli\u010dno. Ali riskirala sam da \u010dujem i ono \u0161to bi mi bilo\ndodavanje soli na ranu. Na moje iznena\u0111enje, rekle su da im je \u017eao \u0161to su me\ntime povrijedile i da zaista nisu tako mislile. Nije bilo osu\u0111ivanja,\npretresanja svakog detalja tko je \u0161to rekao, opravdavanja niti optu\u017eivanja.\nBilo je samo prihva\u0107anje toga da je meni to u tom trenutku bilo previ\u0161e i da im\nje \u017eao \u0161to su mi nehoti\u010dno pre\u0161li granice. I bilo je lijepo.<\/p>\n\n\n\n

Naravno da\nne\u0107e svi ljudi po\u0161tovati na\u0161e granice. I vjerojatno u ve\u0107ini nas \u010du\u010di strah od\nponavljanja nekog davno pro\u017eivljenog odbacivanja, poni\u017eavanja ili\npovrje\u0111ivanja. Ali ako ne probamo, ne\u0107emo nikada niti saznati, zar ne? Jer kako\nka\u017ee jedan lijepi citat: \u201eGranice su udaljenost na kojoj mogu voljeti i tebe i\nsebe istovremeno\u201c. <\/p>\n\n\n\n

Zanimljivi\nlinkovi na temu osobnih granica i povjerenja:<\/p>\n\n\n\n

Jesper Jul: \u0160to su to osobne granice?<\/a><\/p>\n\n\n\n

Osobne granice \u2013 za\u0161to su nam\npotrebne?<\/a><\/p>\n\n\n\n

Brene Brown: The Anatomy of Trust<\/a><\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sje\u0107am se jedne od mo\u017eda prvih vje\u017ebi u sklopu moje ge\u0161talt edukacije. Morali smo se podijeliti u parove, svaki par dobio je jedan list papira i zadatak da izabere jednu pastelu, sjedne sa suprotne strane lista papira i da se oba dvije osobe kre\u0107u s pastelom po papiru. Voditelji su napomenuli da se vje\u017eba odnosi […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":783,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_themeisle_gutenberg_block_has_review":false},"categories":[10,8,1],"tags":[],"yoast_head":"\nGdje su moje granice? - o krhkosti<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow\" \/>\n<meta name=\"googlebot\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<meta name=\"bingbot\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"http:\/\/kintsugi.com.hr\/index.php\/2019\/12\/12\/quid-igitur-dubitamus\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_GB\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Gdje su moje granice? - o krhkosti\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Sje\u0107am se jedne od mo\u017eda prvih vje\u017ebi u sklopu moje ge\u0161talt edukacije. Morali smo se podijeliti u parove, svaki par dobio je jedan list papira i zadatak da izabere jednu pastelu, sjedne sa suprotne strane lista papira i da se oba dvije osobe kre\u0107u s pastelom po papiru. Voditelji su napomenuli da se vje\u017eba odnosi […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"http:\/\/kintsugi.com.hr\/index.php\/2019\/12\/12\/quid-igitur-dubitamus\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"o krhkosti\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2019-12-12T08:09:13+00:00\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2019-12-30T18:37:18+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/kintsugi.com.hr\/wp-content\/uploads\/2019\/01\/bekky-bekks-rNJGxiG1_hg-unsplash1.jpg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"1100\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"619\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\/\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\/\/kintsugi.com.hr\/#website\",\"url\":\"https:\/\/kintsugi.com.hr\/\",\"name\":\"o krhkosti\",\"description\":\"\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":\"https:\/\/kintsugi.com.hr\/?s={search_term_string}\",\"query-input\":\"required name=search_term_string\"}],\"inLanguage\":\"en-GB\"},{\"@type\":\"ImageObject\",\"@id\":\"http:\/\/kintsugi.com.hr\/index.php\/2019\/12\/12\/quid-igitur-dubitamus\/#primaryimage\",\"inLanguage\":\"en-GB\",\"url\":\"https:\/\/kintsugi.com.hr\/wp-content\/uploads\/2019\/01\/bekky-bekks-rNJGxiG1_hg-unsplash1.jpg\",\"width\":1100,\"height\":619},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"http:\/\/kintsugi.com.hr\/index.php\/2019\/12\/12\/quid-igitur-dubitamus\/#webpage\",\"url\":\"http:\/\/kintsugi.com.hr\/index.php\/2019\/12\/12\/quid-igitur-dubitamus\/\",\"name\":\"Gdje su moje granice? - o krhkosti\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/kintsugi.com.hr\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"http:\/\/kintsugi.com.hr\/index.php\/2019\/12\/12\/quid-igitur-dubitamus\/#primaryimage\"},\"datePublished\":\"2019-12-12T08:09:13+00:00\",\"dateModified\":\"2019-12-30T18:37:18+00:00\",\"author\":{\"@id\":\"https:\/\/kintsugi.com.hr\/#\/schema\/person\/58b0cfb708b0c563b6bcdb69ada19240\"},\"inLanguage\":\"en-GB\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"http:\/\/kintsugi.com.hr\/index.php\/2019\/12\/12\/quid-igitur-dubitamus\/\"]}]},{\"@type\":[\"Person\"],\"@id\":\"https:\/\/kintsugi.com.hr\/#\/schema\/person\/58b0cfb708b0c563b6bcdb69ada19240\",\"name\":\"admin\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"@id\":\"https:\/\/kintsugi.com.hr\/#personlogo\",\"inLanguage\":\"en-GB\",\"url\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/f266a2f211ed3abb9a909b7a5bc8cfc6?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"admin\"}}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kintsugi.com.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/518"}],"collection":[{"href":"https:\/\/kintsugi.com.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/kintsugi.com.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kintsugi.com.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kintsugi.com.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=518"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/kintsugi.com.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/518\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":684,"href":"https:\/\/kintsugi.com.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/518\/revisions\/684"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kintsugi.com.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/783"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kintsugi.com.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=518"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/kintsugi.com.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=518"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/kintsugi.com.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=518"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}