Nedavno\nsam na\u0161la nekoliko zanimljivih \u010dlanaka o plemenskim obi\u010dajima koje su ameri\u010dki\nIndijanci koristili za pomo\u0107 \u010dlanovima svoje zajednice koji su pro\u0161li\ntraumatsko iskustvo. Ovi obi\u010daji imali su iscjeljuju\u0107i u\u010dinak na \u017ertve traume,\na u fokus znanstvene javnosti do\u0161li su nakon \u0161to je uo\u010deno da veterani\nvijetnamskog rata koji su se sudjelovali u ovim ceremonijama su imali manji postotak samoubojstava, ovisnosti\ni op\u0107enito su se nakon rata lak\u0161e vratili normalnom, mirnodopskom \u017eivotu. Iako su\n\u010dlanci originalno napisani na temu PTSP-a i rata, mislim da poruke o va\u017enosti zajednice,\nprihva\u0107anja i dijeljenja bolnih iskustava su univerzalne i primjenjive na bilo\nkoju vrstu traume. Zanimljivo je da ono \u0161to danas kroz ge\u0161talt i razne druge\nterapijske pravce u\u010dimo i primjenjujemo u radu s traumatiziranim osobama je vrlo\nsli\u010dno drevnim znanjima i tehnikama koje su se prakticirale stotinama godina\nprije pojave psihoterapije i to me\u0111u narodima \u010dije je obi\u010daje zapadna kultura\n\u010desto puta etiketirala kao primitivne i zaostale.<\/p>\n\n\n\n
U\nvijetnamskom ratu sudjelovao je znatan broj ameri\u010dkih Indijanaca prije svega\nzato \u0161to se radilo o relativno mladom stanovni\u0161tvu od kojih je velik dio bio\nnezaposlen. Zbog niske razine obrazovanja kao i diskriminacije zbog svog\netni\u010dkog podrijetla, u ratu su naj\u010de\u0161\u0107e bili pripadnici pje\u0161adije i time bili\nizlo\u017eeni daleko ve\u0107im opasnostima, direktnim sukobima i prizorima ratnih u\u017easa.\nDa bude jo\u0161 gore, zbog svoje fizi\u010dke sli\u010dnosti s vijetnamskim narodom i \u010ditavih\nsela koje su iselili, dio njih kasnije je izjavio da su imali osje\u0107aj da \u010dine\nisto ono \u0161to su Amerikanci u\u010dinili njima. Istra\u017eivanje je pokazalo da nakon\npovratka iz rata, ve\u0107ina je patila od depresije, poreme\u0107aja spavanja, nekontroliranih\nispada bijesa i ponavljaju\u0107ih slika stravi\u010dnih iskustava koja su pro\u017eivjeli.\nTako\u0111er, pokazalo se da ih je dosta imalo problema s ovisno\u0161\u0107u o alkoholu, a dio\nnjih i o heroinu, barbituratima ili kokainu. Kao i ostali veterani, nakon takvog\niskustva povratak normalnom, mirnodopskom \u017eivotu \u010dinio se gotovo nemogu\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Ipak,\ndio njih koji je sudjelovao u plemenskim obi\u010dajima i ceremonijama izjavili su da\nzahvaljuju\u0107i tim obredima nisu po\u010dinili suicid, uni\u0161tili se u alkoholu ili\nnastavili voditi besciljne \u017eivote mu\u010dene avetima pro\u0161losti. Pitanje koje je\nzainteresiralo znanstvenike i prakti\u010dare bilo je \u0161to tradicionalni obi\u010daji mogu\nponuditi tim ljudima tamo gdje zapadnja\u010dka medicina ponekad nema pravi odgovor?\n<\/p>\n\n\n\n
Suprotno\nonome kako su \u010desto predstavljani u filmovima i popularnoj kulturi, ve\u0107ina\nplemena ameri\u010dkih Indijanaca rat smatra reme\u0107enjem prirodnog poretka \u017eivota i\nsvemira. Samo zaista ozbiljni razlozi mogu opravdati odlazak u rat, a za one\nratnike koji sudjeluju u njemu smatra se da prinose osobnu \u017ertvu za vra\u0107anje\nsvijeta u ravnote\u017eu (ovo se u prvom redu odnosi na njihove obi\u010daje prije\ndolaska Amerikanaca, a ne na sam vijetnamski rat u kojem dobar dio ameri\u010dkih\nIndijanaca niti nije dobrovoljno sudjelovao). Upravo iz tog razloga, ve\u0107ina\nratnika prolazila je kroz posebne ceremonije priprema za odlazak u borbu na\nna\u010din da bi stariji ratnik upu\u0107ivao mla\u0111eg u ono \u0161to ga o\u010dekuje i podijelio\nsvoje iskustvo s njim (ili njom, jer su i \u017eene mogle biti ratnice). Obitelj i\nzajednica bi kroz ritual na sebe preuzimali odgovornost za onoga tko odlazi u\nrat, kako u samoj pripremi prije odlaska tako i u integraciji u zajednicu nakon\npovratka. <\/p>\n\n\n\n
Danas\nje znanstveno dokazano da svaka trauma, bilo da je rije\u010d o ratu, zlostavljanju,\nsvjedo\u010denju nasilju, oduzimanju slobode ili bilo kojem drugom \u010dinu nasilja,\nutje\u010de na ubrzanje starenja, a u novije vrijeme posljedice trauma mogu se\nvidjeti \u010dak i na DNA osobe[1]<\/a>. Indijanci\nsu to znali i bez znanstvenih metoda, i ratnike koji su oti\u0161li u borbe kao\nmladi\u0107i, a vra\u0107ali se kao starci ku\u0107i tretirali su druga\u010dije. Za razliku od\nzapadnja\u010dke kulture koja starenje do\u017eivljava kao neku vrstu prokletstva koje bi\nse najradije izbjeglo da je to mogu\u0107e, u indijanskoj kulturi starenje, pa tako\ni ono preuranjeno izazvano traumom, promatra se kao izvor mudrosti, znanja i\npo\u0161tovanja. Tako se u jednoj ceremoniji Winnebago plemena pjeva pjesma\nsljede\u0107ih stihova: \u201eMi po\u0161tujemo na\u0161e ratnike zbog njihove hrabrosti i zato\njer vide\u0107i smrt na bojnom polju, oni zaista znaju veli\u010dinu \u017eivota\u201c. [2]<\/strong><\/a><\/em><\/p>\n\n\n\n Osim\ntoga, kroz plemenske obi\u010daje ne samo da se odaje po\u0161tovanje onima koji su\npre\u017eivjeli traumu, nego se posebna pozornost pridaje tome da svoja iskustva\nispri\u010daju pred plemenom koje ih slu\u0161a i na taj na\u010din imaju priliku osjetiti\nbarem dio onog \u0161to su pro\u0161li. Ono \u0161to je posebno zanimljivo jest da su\nIndijanci stolje\u0107ima prije Freuda vjerovali da posljedice traume nerijetko\nostaju skrivene u podsvijesti i da ih je potrebno osvijestiti kako bi se\nrazrije\u0161ile. Neki od na\u010dina bavljenja s podsvjesnim bili su interpretacija snova\nili izazivanje transa gdje je kroz visok intenzitet emocija, ratnik\npro\u017eivljavao katarzu u strukturiranom i podr\u017eavaju\u0107em okru\u017eenju[3]<\/a>. Tako\nnaprimjer, ceremonija naziva \u201eNeprijateljski rat\u201c koju provodi Navajo pleme\ntraje tjedan dana i uklju\u010duje ne samo ratnika, nego cijelu njegovu obitelj i\nzajednicu. Iako ve\u0107inu vremena pojedinac provodi u nastambi s plemenskim\niscjeliteljem, oko njih su pripadnici obitelji i zajednice uklju\u010deni u ritual\nkroz razgovor, pjevanje ili molitvu \u0161to osje\u0107aj podr\u0161ke \u010dini stra\u0161no mo\u0107nim.[4]<\/a><\/p>\n\n\n\n Kroz\nritual, oni idu \u010dak i korak dalje: posljedice traume kao \u0161to su emocionalna\numrtvljenost, strah od intimnosti i uznemiruju\u0107a sje\u0107anja pleme prihva\u0107a kao\nnormalnu reakciju na pro\u017eivljene u\u017ease. Za razliku od njih, zapadna kultura \u0107e\novim simptomima \u010desto staviti etiketu bolesti. <\/p>\n\n\n\n Zajedni\u010dko\ndijeljenje i pro\u017eivljavanje stravi\u010dnog iskustva rata omogu\u0107ava \u017ealovanje i\n\u017ertvi i plemenu neminovnih gubitaka: mladosti, izgubljenih \u017eivota i unutarnjeg\nmira. Kroz \u017ealovanje i otpu\u0161tanje onoga \u0161to je nepovratno izgubljeno, osloba\u0111a\nse prostor za novi po\u010detak.<\/p>\n\n\n\n Za\nrazliku od ovakvog na\u010dina iscjeljivanja emocionalnih rana, moj dojam je da smo\nkroz dana\u0161nji, individualizirani i ubrzani na\u010din \u017eivota u potpunosti zaboravili\nna va\u017enost bavljenja sa sobom i te\u0161kim osje\u0107ajima za koje \u0107emo radije ulo\u017eiti\nvelike napore da ih potisnemo. \u010cini mi se kao i da smo izgubili povjerenje u\nljude oko sebe i umjesto da tra\u017eimo od njih pomo\u0107, radije \u0107emo \u201ene optere\u0107ivati\ndruge\u201c i boriti se sami sa svojim demonima.<\/p>\n\n\n\n Dok\nsam \u010ditala ove \u010dlanke, koncept ovih obreda podsjetio me na moje iskustvo rada u\ngrupi koje sam pro\u0161la kroz ge\u0161talt edukaciju. Iako tu nije bilo rije\u010d o ratnim\ntraumama, nego naprosto o te\u0161kim iskustvima kroz koje smo svi pro\u0161li u nekoj fazi\n\u017eivota, dijeljenje svoje boli pred grupom, dopu\u0161tanje potisnutim osje\u0107ajima da\niza\u0111u na povr\u0161inu i podr\u0161ka grupe uz stru\u010dno i strukturirano vo\u0111enje od strane\ntrenera dovodi do onoga \u0161to zovemo integracija. A integracija zna\u010di da smo\numjesto odbacivanja osje\u0107aja koje smo ozna\u010dili kao negativne i nedobrodo\u0161le,\nodlu\u010dili prigrliti svoje boli, tuge, povrede i dopustiti da nas izgrade u\ncjelovitiju i ispunjeniju osobu. Ili jo\u0161 jednostavnije, rije\u010d je o ljubavi i\npovjerenju u sebe i svoje snage, ljude oko sebe i \u017eivot kao takav. [1]<\/a>\nBoston University: Aging Too\nFast, Too Young, http:\/\/www.bu.edu\/articles\/2016\/ptsd-accelerated-aging\/<\/a><\/p>\n\n\n\n [2]<\/a>\nTom Holm: PTSD in Native\nAmerican Vietnam Veterans: A Reassessment, Wicazo Sa Review Vol. 11, No. 2\n(Autumn, 1995), str. 85<\/p>\n\n\n\n [3]<\/a>\nSteven Silver: Lessons from\nChild of Water, str.11<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n