Da li ste ikad imali osje\u0107aj da vozite u \u201ckrivom\u201c smjeru? I pri tome ne mislim na promet. Mislim na trenutak u kojem ste pogledali oko sebe i vidjeli da svi idu u jednom pravcu, a jedino vi u potpuno suprotnom. Svi pogledi puni \u010du\u0111enja i nerazumijevanja su uprti u vas, a u vama raste osje\u0107aj nepripadnosti, panike i potrebe za bijegom. I koliko god da \u017eelite biti prilago\u0111eni i ne tako drasti\u010dno odskakati od drugih, sve u va\u0161em bi\u0107u buni se protiv toga da promijenite traku i vratite se u pravcu u kojem ide ve\u0107ina. Mo\u017eda se to desilo u trenutku kad je ve\u0107ina va\u0161ih vr\u0161njaka po\u010dela uplovljavati u bra\u010dne luke i dobivati djecu, a vi ste odlu\u010dili prekinuti dugogodi\u0161nju vezu naprosto zato jer niste bili sretni. Mo\u017eda u trenutku kad ste dali otkaz na odli\u010dno pla\u0107enom poslu i odlu\u010dili se na neizvjesni status nezaposlene osobe \u201esamo\u201c zato jer niste \u017eeljeli tro\u0161iti svoj \u017eivot na posao koji vas ne ispunjava. Mo\u017eda se to desilo u trenutku kad ste odlu\u010dili da ne \u017eelite imati djecu iako su svi oko vas ve\u0107 odavno postali roditelji. Moglo se to desiti u tisu\u0107u drugih situacija u kojem je bilo potrebno isko\u010diti iz okvira, iza\u0107i iz sigurnosti i zone o\u010dekivanoga i pri tome istovremeno do\u017eivjeti nerazumijevanje i odbacivanje ljudi oko sebe. U svakom slu\u010daju, iskakanje iz ustaljenih i predvidljivih normi zahtijeva hrabrost, ali i osvije\u0161tenost o vlastitim potrebama, o vlastitoj individualnosti i unikatnosti koja se ne \u017eeli \u017ertvovati pod svaku cijenu. Zapravo mislim da se \u201eiskakanje\u201c u suprotni smjer naj\u010de\u0161\u0107e i de\u0161ava zato \u0161to predugo zanemarujemo sebe i svoje potrebe, zato \u0161to se u nekom trenu svog \u017eivota svjesno ili nesvjesno odlu\u010dimo prilagoditi onome \u0161to na\u0161oj stvarnoj prirodi ne odgovara. Jednom kad se probudimo iz \u017eivljenja tu\u0111ih \u017eivota i snova, vrlo \u010desto do\u017eivjet \u0107emo ne samo nerazumijevanje ve\u0107 mo\u017eda i osudu. Ali cijena osobnog rasta i promjene je da na svom putu neke ljude i odnose izgubimo (ali i dobijemo neke nove).<\/p>\n
Jedno od mojih iskakanja iz ustaljenog reda vo\u017enje kojeg se \u010desto puta sjetim kad razmi\u0161ljam o sebi je davanje otkaza na dobro pla\u0107enom i sigurnom poslu pred ve\u0107 podosta godina. Bilo je tih iskakanja jo\u0161, ali ovo je bilo prvo drasti\u010dnije; do tada sam uglavnom bila dobra k\u0107er, prijateljica i kolegica, koja je sve u \u017eivotu radila prema o\u010dekivanjima u stilu prvo faks, pa posao, pa brak. I onda kad se od mene o\u010dekivalo da nastavim taj niz s djetetom, ja sam dala otkaz bez ikakve ideje \u0161to i kako dalje. \u0160tovi\u0161e na potpunu sablazan bli\u017ee rodbine, upisala sam dopisni faks engleske knji\u017eevnosti i \u010ditala Shakespeara po cijele dane iako sam i sama znala da s tom diplomom u Hrvatskoj ba\u0161 ne\u0107u mo\u0107i puno toga. Sje\u0107am se jo\u0161 sada komentara u stilu \u201epred tobom je bila karijera\u201c. I nije ba\u0161 bilo lako tih dana. Osim straha jer nisam imala jasnu predod\u017ebu od \u010dega \u0107u \u017eivjeti, dani su prolazili, a ja ba\u0161 nisam imala osje\u0107aj ispunjenosti koji sam tra\u017eila. Jer mislila sam da \u0107e se sve drasti\u010dno promijeniti samim time \u0161to \u0107u dati otkaz. Ali \u010dinjenica je bila da ve\u0107ina mojih prijatelja je radila i nije imala vremena za ispijanje kave sa mnom, moj fond za izlaske i putovanja se odavno ispraznio, a \u017eivot mi je bio ograni\u010den uglavnom na provo\u0111enje vremena sama sa sobom. Nakon jedne polu-depresivne faze i propitivanja sebe da li su drugi bili zaista u pravu kad se me pitali da \u0161to to pobogu radim, odlu\u010dila sam razmisliti \u0161to zapravo \u017eelim raditi i \u0161to s obzirom na svoje kvalifikacije mogu raditi. Po\u010dela sam pregledavati oglase za posao i jednog dana ugledala jedan koji se \u010dinio kao savr\u0161en. Oti\u0161la sam na razgovor za posao i za razliku od prija\u0161njih unaprijed dobro pripremljenih odgovora na intervjue, do\u0161la sam na razgovor i rekla da sam sigurna da ima kandidata s puno vi\u0161e iskustva, ali da ja zaista \u017eelim taj posao i ispri\u010dala svoju pri\u010du o otkazu i \u017eeljom za promjenom u \u017eivotu. Izgleda da ih se to dojmilo jer sam posao i dobila. I nije taj posao bio savr\u0161en, ali bio je prvi korak na novom putu. Danas kad pogledam unazad ne \u017ealim niti malo za ovom odlukom, ponosna sam \u0161to je to bio jedan od mojih prvih odraslih koraka u tra\u017eenju svog osobnog puta, ne toliko u suprotnom ili \u201eispravnom\u201c smjeru koliko vlastitom.<\/p>\n
Ipak za razliku od mene kojoj je uvijek bilo te\u0161ko isko\u010diti iz okvira, znam dosta ljudi kojima je vo\u017enja u suprotnom smjeru na\u010din \u017eivota. Jednoj svojoj dragoj prijateljici se \u010desto puta divim zbog toga, jer je cijeli svoj \u017eivot bila buntovnik, te\u0161ko se privikavala normama, o\u010dekivanjima, pravilima i okvirima. \u0160tovi\u0161e, iako se i ona s godinama i zrelo\u0161\u0107u promijenila, \u010dak i dan danas ju zabavlja ta vlastita slika sebe kao odmetnice od mainstreama<\/em>. Zato i nije \u010dudo da smo se na\u0161le; \u010dini se da smo jedna u drugoj vidjele neke potisnute i davno izgubljene dijelove sebe. Bez obzira na sve, ukoliko bunt nije utemeljen na stvarnim potrebama ve\u0107 se hrani strahom od pretjerane ovisnosti o drugima ili la\u017enoj slici sebe koju gradimo u javnosti, tada on nije odraz niti hrabrosti ni slobode. Rije\u010d je zapravo o jako sli\u010dnoj vrsti prisile koju radimo nad sobom kad se poku\u0161avamo pokoriti pravilima i normama drugih. Jedina je razlika \u0161to se kod vje\u010dnih buntovnika pod svaku cijenu bje\u017ei od prilago\u0111avanja \u010dak i pod cijenu gubitka sebe i svojih vlastitih potreba za blisko\u0161\u0107u, pomo\u0107i, povezanosti s drugima, pripadanja\u2026<\/p>\n U gestaltu<\/em> se \u010desto puta spominje pojam polariteta. Postoje razli\u010diti polariteti poput polariteta ovisnost-autonomija<\/em>, ponos-sram<\/em>, ljutnja-tuga<\/em>, visoka o\u010dekivanja \u2013 nisko samopozdanje<\/em>, heroj-gladno dijete<\/em>. Zapravo popis je neiscrpan, jer su i ljudi jedinstveni i razli\u010diti i nemogu\u0107e ih je svrstati u kategorije. Polariteti su dvije strane na\u0161e osobnosti kod kojih vrlo \u010desto izaberemo jednu stranu koja nam je prihvatljiva i s kojom se identificiramo, a drugu odbacimo i potisnemo. U primjeru vo\u017enje u suprotnom ili \u201epravom\u201c smjeru, radi se zapravo o polaritetu ovisnost-autonomija<\/em>. U mom primjeru, ja sam se o\u010dito jako dugo u \u017eivotu identificirala sa svojom ovisno\u0161\u0107u o drugima pri tome odbacuju\u0107i autonomiju da donosim odluke na osnovi svojih potreba. S druge strane, neki \u0107e ljudi potpuno samouvjereno re\u0107i \u201eja ne trebam nikoga, sve mogu sam\/a\u201c. I jedno i drugo je zapravo samo iluzija. U svijetu u kojem \u017eivimo svi smo povezani i ovisni jedni o drugima. Sjetite se toga samo ujutro kad kupujete kruh u pekari da se je netko trebao di\u0107i u 4 ujutro kako bi ga pripremio i ispekao (da ne odemo jo\u0161 dalje u poljoprivredu i sadnju \u017eitarica ?). \u017divot kakav poznajemo bio bi nemogu\u0107 da svi \u017eivimo samo za sebe. Ipak, odluke s kime i kako \u0107emo \u017eivjeti, \u0161to \u0107emo raditi i ho\u0107emo se ili se ne\u0107emo prilagoditi nekom okru\u017eenju donosimo sami. I koliko god se ponekad osje\u0107ali pod pritiskom medija, obitelji, tradicije, religije, posla ili ne\u010deg drugoga, kao odrasla osoba imamo tu slobodu da donesemo vlastitu odluku, da imamo vlastiti stav i da se na koncu, zrelo i nosimo s rezultatima tih odluka. Tako da, kad se sljede\u0107i put na\u0111ete usred nekog dosadnog poslovnog sastanka i zapitate sami sebe \u201e\u0161to ja pobogu radim ovdje\u201c razmislite \u0161to zapravo \u017eelite. Je li vam pla\u0107a, ugled, sigurnost, ambicija ili ne\u0161to drugo va\u0161a najva\u017enija potreba i dovoljna kompenzacija za lo\u0161e strane tog istog posla? Ili ste pak potpuno zalutali i posao vam donosi frustraciju, nezadovoljstvo, naru\u0161eno zdravlje i osje\u0107aj da gubite vrijeme? I svaka odluka je dobra ukoliko je va\u0161a. Jer u kona\u010dnici ne postoje krivi niti ispravni smjerovi, postoje samo na\u0161i vlastiti putevi za koje je ponekad potrebno iza\u0107i iz zone komfora, bez obzira je li se ta zona nalazi u slije\u0111enju tu\u0111ih utabanih staza ili kretanju u suprotnom smjeru. \u017delim vam puno hrabrosti i svjesnosti o sebi na tom putovanju!<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Da li ste ikad imali osje\u0107aj da vozite u \u201ckrivom\u201c smjeru? I pri tome ne mislim na promet. Mislim na trenutak u kojem ste pogledali oko sebe i vidjeli da svi idu u jednom pravcu, a jedino vi u potpuno suprotnom. Svi pogledi puni \u010du\u0111enja i nerazumijevanja su uprti u vas, a u vama raste […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":784,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_themeisle_gutenberg_block_has_review":false},"categories":[9,8,1],"tags":[],"yoast_head":"\n